TEST PSP-1: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) uveo je od 29.08.2015. godine novu dijagnostičku šifru za logopede – Ispitivanje slušnog procesiranja (Primjenjuje se kod senzoričkih poremećaja slušanja, razumijevanja i poremećaja učenja). Za ispitivanje slušnog procesiranja koristi se naš standardizirani TES PSP-1.

Test – PSP-1 (Poremećaj slušnog procesiranja -1) namijenjen je za ispitivanje i otkrivanje poremećaja slušnog procesiranja (PSP) i standardiziran je za dob od 5,5 do 11,5 godina. Predviđeno trajanje testiranja iznosi 30 minuta.

Test se sastoji od četiri subtesta: Test filtriranog govora, Test govora u buci, Dihotički test riječi i Dihotički test rečenica.  koji su namijenjeni kod djece u dobi od 6,5 do 11,5 godina.

Poremećaj slušnog procesiranja (PSP) senzorički je poremećaj koji najčešće pogađa slušanje, razumijevanje govora i učenje te stvara poteškoće u procesiranju auditivnih informacija. PSP nije uzrokovan oštećenjem sluha ili kognitivnih funkcija već je poremećaj uzrokovan poteškoćama u razumijevanju podražaja odnosno akustičkog signala. Poremećaj slušnog procesiranja predstavlja deficit u procesiranju auditivno prezentiranih informacija a neadekvatni akustički uvjeti mogu znatno utjecati na ovaj poremećaj.

Prema statistici oko 3 – 5 % predškolske i školske djece ima poremećaj slušnog procesiranja i on je obično povezan s govorno-jezičnim teškoćama, teškoćama učenja, čitanja i pisanja. S obzirom na to da je kod ove djece sluh uredan, često se ove poteškoće pripisuju poremećaju pažnje, poremećajima u ponašanju, manjku motivacije ili nekim drugim poremećajima. Sve to znatno pogoršava uspjeh tijekom školovanja te otežava razvoj i sposobnosti djeteta, a roditelje, učitelje i djecu čini frustriranima.

Stoga je važno pravovremeno otkriti PSP te poduzeti odgovarajuće korake kako bi se poteškoće ublažile.

Test – PSP-1 za sada je prvi i jedini test za hrvatsko govorno područje koji omogućava otkrivanje i dijagnosticiranje poremećaja slušnog procesiranja. Namijenjen je logopedima i audio-rehabilitatorima.

Poremećaj slušnog procesiranja podrazumijeva teškoće u obradi slušnih podražaja u središnjem živčanom sustavu ali te teškoće nisu posljedica jezičnih, kognitivnih ili drugi teškoća. Međutim, PSP može biti uzrok ili može biti povezan s teškoćama u jeziku, komunikaciji i učenju. Iako PSP može biti udružen s drugim poremećajima,  PSP nije rezultat ovih drugih poremećaja. Isto tako kod djece s kognitivnim ili jezičnim teškoćama ne smije se apriori smatrati da su te teškoće posljedica PSP-a.

PSP u ranoj dobi manifestira se receptivno i ekspresivno, a kao njegove tipične posljedice mogu se javiti teškoće u pamćenju pjesmica ili priča te pretjerana osjetljivost na buku. Obično se navodi pet glavnih problema koji se uočavaju kod djece s PSP:

• Dijete teško prati i razumije govor u bučnom okruženju.
• Dijete ima teškoće u pamćenju informacija (poteškoće auditivne memorije) kao što su upute, popisi, nastavno gradivo i sl.
• Dijete ima teškoće u slušnom razlikovanju (auditivnoj diskriminaciji) sličnih fonema ili riječi (npr. č – š, koza – loza).
• Dijete ima teškoće u auditivnoj pažnji (ne može zadržati pažnju slušajući predavanja, nastavu i sl.
• Problemi auditivne kohezije – djeci su teški zadaci na višem nivou slušanja npr. izvođenje zaključaka iz razgovora, razumijevanje zagonetki ili verbalnih matematičkih problema.

Kod djece školskog uzrasta PSP često su prisutne teškoće:

• jezičnog izražavanja i razumijevanja (nekonzistentnost odgovora),
• slušanja ili usmjeravanja pažnje na sugovornika u bučnom okruženju,
• slijeđenja dužih verbalnih uputa,
• memoriranja verbalno prezentiranih informacija,
• teškoće lokalizacije zvuka u prostoru,
• čitanja i pisanja,
• diskriminacije glasova u govoru,
• pisanja diktata ili bilješki tijekom nastave,
• učenja stranog jezika.

Često se događa da se djecu koja imaju poremećaj slušnog procesiranja klasificira kao djecu s ADHD-om (Attention Deficit Hyperactivity Disorder), poremećajem u ponašanju ili nekim drugim poremećajima. Isto tako PSP može biti udružen s ADHD.

PSP može također biti prisutan (pa se može ponekad smatrati i uzrokom) kod fonoloških poremećaja.

Niz istraživanja ukazuje da se jezične teškoće češće javljaju kada je prisutan i PSP. Kod posebnih jezičnih teškoća također je smanjena sposobnost percepcije auditivnih stimulusa što ukazuje na PSP. Stoga je važno dijagnostički diferencirati radi li sa o PSP ili  posebnim jezičnim teškoćama.

Brojna su istraživanja također potvrdila povezanost PSP i teškoća čitanja, pažnjom i memorijom.