Rezultati terapije

DETALJNA INFORMACIJA O USPJEŠNOSTI TERAPIJE SIT-a

Znanstveno je potvrđeno da SLUŠNI INTEGRACIJSKI TRENING značajno poboljšava stanje djeteta (podaci su iz 2007. godine i još nisu objavljeni; Heđever, M. i Zlatarić, S., 2007; Heđever, M., Božić-Bakušić, M. 2008).

Ovdje navodimo samo najvažnije dijelove (rezultate) radova, bez detaljnih tabličnih i statističkih prikaza koji su u pripremi za tisak.

Mladen Heđever, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Sanda Zlatarić, Osnovna škola Antuna Mihanovića, Osijek

REZULTATI PRIMJENE TERAPIJE GLAZMBOM (SLUŠNI INTEGRACIJSKI TRENING) U OSNOVNOJ ŠKOLI

UZORAK ISPITANIKA

U eksperimentalnoj skupini koja je bila podvrgnuta slušnom integracijskom treningu sudjelovala su ukupno 22 učenika (10 djevojčica i 12 dječaka) prosječne dobi 8,9 godina. Od toga, kod 11 učenika nisu evidentirane nikakve teškoće, dok su kod 11 učenika postojale teškoće (4 učenika idu po prilagođenom programu a kod 7 ostalih učenika postoje teškoće u učenju, čitanju, pisanju, teškoće pažnje ili hiperaktivnost).

Kontrolnu grupu sačinjavalo je 7 učenika (4 dječaka i 3 djevojčice) prosječne dobi 9 godina. Za sve ispitanike roditelji su uz pomoć terapeuta (rehabilitatora) ispunili Upitnik kojim su procijenili trenutne sposobnosti svoga djeteta. Upitnik sadrži ukupno 25 tvrdnji ili pitanja (itema). Učenici kontrolne skupine nisu bili podvrgnuti terapiji ali je i za njih ispunjen upitnik da se može usporediti da li su završni rezultati slični ili različiti u odnosu na eksperimentalnu skupinu.

Po završetku terapije koja je trajala 4 mjeseca roditelji su ponovo ispunjavali isti upitnik (bez uvida u odgovore sa početka terapije). Svi učenici iz obje skupine polaznici su osnovne škole Antuna Mihanovića u Osijeku.

VARIJABLE ISTRAŽIVANJA

Svaku tvrdnju ili pitanje roditelji su procjenjivali na skali s pet ponuđenih stupnjeva a svaka kategorija odgovora za potrebe statističke obrade numerirana je brojevima od 1 do 5 prema slijedećoj skali:

  • jako loše 1
  • loše                       2
  • osrednje                3
  • dobro                    4
  • jako dobro.            5.

Ovdje se nalazi 25 pitanja iz upitnika koja su roditelji procjenjivali uz pomoć stručnjaka:

  1. Kontaktiranje i druženje djeteta s članovima obitelji.
  2. Kontaktiranje i druženje djeteta s nepoznatim osobama.
  3. Kontaktiranje i druženje djeteta s drugom djecom u školi /centru.
  4. Pokazivanje emocija veselja ili sreće u adekvatnim situacijama.
  5. Pokazivanje emocija tuge ili tjeskobe u adekvatnim situacijama.
  6. Kako dijete emocionalno reagira (podnosi frustraciju) kada mu se nešto s opravdanim razlogom zabrani / uskrati.
  7. Kako dijete govori?
  8. Kako dijete razumije govor drugih osoba?
  9. Kakva je struktura i dužina rečenice?
  10. Kakav je rječnik (količina riječi)?
  11. Kako dijete prepričava priču?
  12. Kako dijete crta/boja?
  13. Kakva je spretnost ruku djeteta kada slaže kocke, slagalice, modele i sl.?
  14. Kakva je lateralizacija (izdiferenciranost dominantne ruke)?
  15. Kakva je opća spretnost i motorika?
  16. Kakva je sposobnost ravnoteže (npr. kod stajanja na jednoj nozi)?
  17. Kakva je sposobnost čitanja?
  18. Kakva je sposobnost analize i sinteze?
  19. Kakva je sposobnost vizualne pažnje (npr. kako dugo dijete prati neku slikovnicu)?
  20. Kakva je sposobnost slušne pažnje (npr. kako dugo dijete sluša neku priču)?
  21. Kakva je opća pažnja (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
  22. Kakva je smirenost i koncentracija (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
  23. Kakve su opće sposobnosti da dijete prati svakodnevni rutinski rad u centru / školi ili vrtiću?
  24. Kakve su opće glazbene sposobnosti (mogućnost pjevanja neke melodije)?
  25. Kakav je glazbeni sluh (mogućnost pjevanja i prepoznavanja određene visine tona)?

Osim toga za svakog ispitanika su prikupljeni anamnestički podaci: dob, spol, te teškoće (ako postoje).

NAČIN PROVOĐENJA ISTRAŽIVANJ

S učenicima eksperimentalne skupine terapija se kontinuirano provodila 15 tjedana, od ponedjeljka do petka, po 30 minuta dnevno,  (jedan tjedan manje od pune terapije zbog školskih praznika). Odabir djece eksperimentalne  skupine obavio je stručni tim škole (defektolog – rehabilitator koji je provodio terapiju, pedagog i psiholog) te razredno vijeće za one učenike za koje se procijenili da bi im terapija najviše pomogla. Za svu djecu u terapiji prethodno je zatražena pismena suglasnost roditelja.  Na roditeljskom sastanku razreda predstavljena je terapija i samo je jedan roditelj izrazio strah da SIT možda može naškoditi djetetu, ali je majka na kraju potpisala suglasnost. Ostali roditelji su se složili i sa zadovoljstvom dali suglasnost.

Učenici su bili podijeljeni u tri manje skupine (zbog prilagodbe prema rasporedu nastave). Za vrijeme terapije glazbom učenici su obavljali različite kreativne aktivnosti koji su mogli birati a koje ne zahtijevaju govornu komunikaciju niti druge vrste zvukova koji bi ometali slušanje. To su bile slijedeće aktivnosti:§  modeliranje glinom,§  bojanje Mandalini bojanki,§  modeliranje papira- origami,§  crtanje i slikanje različitim tehnikama,§  slaganje puzli i kocaka, nizanje kuglica,§  puhanje mjehurića  i održavanje mjehurića u zraku laganim§  puhanjem,§  ljuljanje lagane loptice kroz maramu,§  vođene fantazije i sl.§  smišljanje priča uz pomoć crtežaPonekad su učenici nakon naporne nastave tražili da koriste ležaj u sobi terapeuta i tako bi odslušali terapiju ležeći u potpunom miru.

METODE OBRADE PODATAKA

Da bi ispitali postoji li razlika u odgovorima na upitniku prije i nakon provedenog slušnog integracijskog treninga provedena je statistička obrada pomoću T – testa za zavisne uzorke. Budući da se radi o istim ispitanicima koje testiramo (procjenjujemo) na početku i na kraju terapije ovo je najbolja metoda za utvrđivanje statistički značajnih razlika između dvije procjene. Kako na svakoj mjerenoj varijabli imamo i podatak o aritmetičkim sredinama za početno i završno mjerenje, lako možemo zaključiti da li je smjer promjene bio pozitivan (poboljšanje) ili negativan (pogoršanje). Svi podaci obrađeni su na računalu programom Statistica for Windows, ver. 4.5.

REZULTATI I DISKUSIJA

ANALIZA PODATAKA T-TESTOM NA EKSPERIMENTALNOM UZORKU

Na svim pitanjima upitnika dobiveni su pozitivniji odgovori na kraju terapije što znači da su roditelji procijenili da je njihovo dijete napredovalo kroz terapiju integracijskog slušnog treninga.  Važno je istaknuti da su ta poboljšanja i statistički značajna na 13 pitanja (T-test). Može se zaključiti da su slušnim integracijskim treningom značajno poboljšane različite sposobnosti kod učenika.

Potvrđeno je da je primjena slušnog integracijskog treninga (SIT) kod učenika bez teškoća statistički značajno poboljšala sposobnosti na slijedećim itemima (pitanjima):

  1. Kako dijete prepričava priču?
  2. Kakva je sposobnost analize i sinteze?
  3. Kakva je opća pažnja (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
  4. Kakva je smirenost i koncentracija (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
  5. Kakav je glazbeni sluh (mogućnost pjevanja i prepoznavanja određene visine tona)?
  6. Potvrđeno je da je primjena slušnog integracijskog treninga (SIT) kod učenika s teškoćama statistički značajno poboljšala sposobnosti na slijedećim itemima (pitanjima):

Pokazivanje emocija tuge ili tjeskobe u adekvatnim situacijama.

  1. Kako dijete emocionalno reagira (podnosi frustraciju) kada mu se nešto s opravdanim razlogom zabrani / uskrati.
  2. Kakav je rječnik (količina riječi)?
  3. Kako dijete prepričava priču?
  4. Kakva je spretnost ruku djeteta kada slaže kocke, slagalice, modele i sl.?
  5. Kakva je lateralizacija (izdiferenciranost dominantne ruke)?
  6. Kakva je sposobnost čitanja?
  7. Kakva je opća pažnja (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
  8. Kakva je smirenost i koncentracija (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
  9. Kakve su opće sposobnosti da dijete prati svakodnevni rutinski rad u centru / školi ili vrtiću?

ANALIZA PODATAKA T-TESTOM NA KONTROLNOM UZORKU

Rezultati primjene upitnika kod kontrolne skupine djece koja nisu bila podvrgnuta terapiji SIT-a pokazali su da kod ove djece nije došlo do statistički značajnog poboljšanja na ni jednom pitanju (itemu).

ZAKLJUČAK

Ovo je istraživanje pokazalo vrlo pozitivne pomake u različitim sposobnostima kod učenika osnovne škole. Osobito dobar napredak uočen je kroz:

  1. poboljšanje rječnik i govora,
  2. poboljšanje analize i sinteze,
  3. poboljšanje sposobnosti čitanja,
  4. poboljšanje fine motorike,
  5. poboljšanu lateralizaciju,
  6. poboljšanu pažnju,
  7. poboljšanu koncentraciju,
  8. poboljšane opće sposobnosti u svakodnevnom rad u školi,
  9. poboljšanje glazbenog sluha,
  10. adekvatnije emocionalne reakcije.

Ovaj je eksperiment pokazao da slušni integracijski trening kao jedan od oblika terapije glazbom pomaže u razvoju različitih sposobnosti kod učenika osnovne škole. Nadalje, pokazalo se da što su teškoće izraženije, učinak SIT-a je pozitivniji.

Sami su učitelji također pozitivno procijenili učinke SIT-a.  Primjetili su poboljšanje u funkcioniranju učenika i razrednih odjeljenja, mirniji su i pod satom i za vrijeme odmora te koncentriraniji za rad.

Sva su djeca prihvaćala terapiju i nisu pokazivali znakove dosade. OŠ Antuna Mihanovića je škola koja je otvorena za promjene i glazba SIT-a reproducira se tijekom odmora umjesto školskog zvona. Iako su neki učitelji na početku mislili da će učenici to odbijati i da će im brzo dosaditi, to se nije pokazalo točno. Sada se svi u školi slažu da je glazba umjesto školskog zvona puno bolje rješenje. Opisuju to kao smanjenje stresa i osjećaj većeg zadovoljstva u radnoj sredini.

Mladen Heđever, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Marina Božić Bakušić, Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Sinju

EFEKTI SLUŠNOG INTEGRACIJSKOG TRENINGA NA RAZVOJ SPOSOBNOSTI OSOBA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

UZORAK ISPITANIKA

U terapiji je sudjelovalo ukupno 27 štićenika/ispitanika s mentalnom retardacijom (laka, umjerena i teža). Od toga je bilo 17 ispitanika muškog  i 10 ispitanica ženskog spola. Većina ispitanika ima i druge smetnje (npr. epilepsija, motoričke smetnje i sl.). S obzirom da među ispitanicima njih devetoro ima Down syndrom, njihovi podaci su još dodatno statistički obrađeni. Za sve ispitanike roditelji su uz pomoć terapeuta (logopeda) ispunili Upitnik kojim su procijenili trenutne sposobnosti svoga djeteta. Upitnik sadrži ukupno 25 tvrdnji ili pitanja (itema). Po završetku terapije koja je trajala 4 mjeseca roditelji su ponovo ispunjavali isti upitnik (bez uvida u odgovore sa početka terapije).

VARIJABLE ISTRAŽIVANJA

Varijable istraživanja identične su kao i u prethodnom primjeru.

METODE OBRADE PODATAKA

Da bi ispitali postoji li razlika u odgovorima na upitniku prije i nakon provedenog slušnog integracijskog treninga provedena je statistička obrada pomoću T – testa za zavisne uzorke. Budući da se radi o istim ispitanicima koje testiramo (procjenjujemo) na početku i na kraju terapije ovo je najbolja metoda za utvrđivanje statistički značajnih razlika između dvije procjene. Kako na svakoj mjerenoj varijabli imamo i podatak o aritmetičkim sredinama za početno i završno mjerenje, lako možemo zaključiti da li je smjer promjene bio pozitivan (poboljšanje) ili negativan (pogoršanje).

Izračunati su i Pearsaonovi koeficijenti korelacije za većinu varijable (matrica korelacija) kako bi se utvrdila međusobna veza između pojedinih varijabli. Svi podaci obrađeni su na računalu programom Statistica for Windows, ver. 4.5.

REZULTATI I DISKUSIJA

ANALIZA PODATAKA T-TESTOM NA CIJELOM UZORKU

Rezultat T-testa za svih 27 ispitanika pokazali su statistički značajna poboljšanja na čak 23 pitanja iz upitnika (samo 2 pitanja nisu bila statistički značajno bolja).

IZRAZITO DOBRA POBOLJŠANJA

Prvi blok tablice (9 itema) ima najbolje procijenjene pozitivne pomake nakon terapije glazbom te možemo zaključiti da ja na ovu populaciju osoba upravo na ovom području bio najbolju učinak terapije. To je opće poboljšanje komunikacijskih sposobnosti, pažnje i koncentracije.

OPĆE SPOSOBNOSTI KOMINKACIJE, PAŽNJE I IZVRŠAVANJA ZADATAKA

8.  Kako dijete razumije govor drugih osoba?
22. Kakva je smirenost i koncentracija (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
14. Kakva je lateralizacija (izdiferenciranost dominantne ruke)?
20. Kakva je sposobnost slušne pažnje (npr. kako dugo dijete sluša neku priču)?
21. Kakva je opća pažnja (npr. za vrijeme neke odgojne ili edukativne aktivnosti)?
18. Kakva je sposobnost vizualne pažnje (npr. kako dugo dijete prati neku slikovnicu)?
10. Kakav je rječnik (količina riječi)?
23. Kakve su opće sposobnosti da dijete prati svakodnevni rutinski rad u centru ili vrtiću?
2.   Kontaktiranje i druženje djeteta s nepoznatim osobama.

DOBRA POBOLJŠANJA

U drugom bloku koji sadrži 12 itema također su postignuti statistički značajni pomaci te možemo zaključiti da ova glazbena terapija poboljšava motoričke sposobnosti (opća i fina motorika) poboljšava propricepciju (ravnoteža i osjećaj u prostoru) te jezično-govorne sposobnosti.

MOTORIČKE, JEZIČNE I PERCEPTIVNE SPOSOBNOSTI

15. Kakva je opća spretnost i motorika?
12. Kako dijete crta/boja?
25. Kakav je glazbeni sluh (mogućnost pjevanja i prepoznavanja određene visine tona)?
13. Kakva je spretnost ruku djeteta kada slaže kocke, slagalice, modele i sl.?
7.   Kako dijete govori?
16. Kakva je sposobnost ravnoteže (npr. kod stajanja na jednoj nozi)?
24. Kakve su opće glazbene sposobnosti (mogućnost pjevanja neke melodije)?
3.   Kontaktiranje i druženje djeteta s drugom djecom u školi /centru.
9.   Kakva je struktura i dužina rečenice?
11. Kako dijete prepričava priču?
18. Kakva je sposobnost analize i sinteze?
17. Kakva je sposobnost čitanja?

POBOLJŠANJA NA GRANICI STATISTIČKE ZNAČANOSTI

Treći blok ima 3 itema i on sadrži ”najslabija” pitanja. Tri od njih odnose se na procjenu emocionalnog života i ponašanja djeteta. Njihove korelacije između prve i druge procjene statistički su beznačajne (mogli bismo reći da ne postoji dosljednost u procjeni prije i poslije glazbene terapije. Podsjetimo se da je item 5. i na T-testu pokazao da nema značajnih razlika između dvaju procjena. Možemo zaključiti da ova pitanja nisu adekvatna za ovu populaciju djece te bi ih ubuduće trebalo izbaciti. U istoj skupini je i prvo pitanje iz upitnika (Kontaktiranje i druženje djeteta s članovima obitelji) koje ima značajnu korelaciju (ali i najnižu među značajnima) te ima najmanji pomak u ocjeni. Prosječna ocjena nakon terapije bila je samo za  0.37 poboljšana u odnosu na prosječnu ocjenu. Stoga bi i ovaj item valjalo izbaciti jer nije adekvatan za ovu populaciju (djeca su veći dio vremena smještena u centar ta je očito roditeljima bio problem ove procjene.

EMOCIONALNE I SOCIJALNE SPOSOBNOSTI

  1. Kontaktiranje i druženje djeteta s članovima obitelji.
  2. Pokazivanje emocija veselja ili sreće u adekvatnim situacijama.
  3. Kako dijete emocionalno reagira (podnosi frustraciju) kada mu se nešto s opravdanim razlogom zabrani / uskrati.
  4. Pokazivanje emocija tuge ili tjeskobe u adekvatnim situacijama.

ZAKLJUČAK

Ovo je istraživanje pokazalo vrlo pozitivne pomake u različitim sposobnostima kod mentalno retardiranih osoba. Osobito dobar napredak uočen je u vidu poboljšanja kod:

  1. komunikacijskih sposobnosti,
  2. pažnje,
  3. koncentracije,
  4. općih motoričkih sposobnosti,
  5. fine motorike i spretnosti ruku,
  6. ravnoteže i osjećaja u prostoru,
  7. glazbenog sluha,
  8. jezično-govornih sposobnosti.

Ovaj je eksperiment pokazao da slušni integracijski trening kao jedan od oblika glazbene terapija pomaže u razvoju različitih sposobnosti kod osoba s mentalnom retardacijom te bi ga bilo poželjno uvesti kao dodatnu terapijsku tehniku. Isto tako, pokazalo se da bi upitnik za evaluaciju uspješnosti terapije trebalo prilagoditi za različite tipove teškoća. Potrebno je izraditi posebne upitnike za npr. mentalnu retardaciju, autizam, ADHD, teškoće u učenju, disleksiju…