ČESTO POSTAVLJANA PITANJA

1. Koja je razlika između Tomatis metode, Mozart efekta, Dr. Berard AIT-a (auditory integration training) i SIT-a?
Tomatis metoda, Tomatis efekt (Alfred Tomatis, začetnik svih danas nastalih terapija, otorinolaringolog, 1920/2001, Francuska). Terapija se provodi kroz 30 (ili više) sati slušanja u razdoblju od 15 dana (2 sata dnevno). Sluša se uglavnom klasična glazba (osobito Mozart), gregorijanski koral i sl. Glazba je frekvencijski filtrirana i tako već snimljena na neki od MP4 playera. Uz player se isporučuju ”posebne” slušalice koje stimuliraju prijenos zvuka pomoću koštane i zračne vodljivosti. MP4 player su nazvali ”SOLISTEN DEVICE” ali radi se o komercijalnom playeru koji se može kupiti bilo gdje.
Mozart efekt. Iako je dr. Tomatis prvi počeo koristiti Mozart-ovu glazbu u terapiji još 50-tih godina prošloga stoljeća, termin ”Mozart efekt” autorski je zaštitio 1997. godine američki muzikolog i pedagog Don Campbell koji je i sam bio Tomatis-ov učenik. Don Campbell je napisao čitav niz knjiga o Mozart efektu i njegovom učinku na razvoj različitih sposobnosti te razvio unosan biznis s prodajom CD-a s Mozart-ovom glazbom.
Auditory integration training (AIT). Ovu je metodu u terapiji glazbom izvorno osmislio Guy Bérard, također Tomatis-ov učenik. Međutim, danas u svijetu postoje mnogobrojni centri koji prakticiraju primjenu različitih terapijskih tehnika slušanja glazbe koristeći termin AIT. Dakle, radi se o različitim varijacijama metode a neke od njih treba uzeti s rezervom jer pozitivni učinci nisu znanstveno evaluirani.
Dr. Bérard AIT therapy (francuski otorinolaringolog, živi i radi u SAD). S obzirom na veliki broj različitih vrsta terapije glazbom koje se nazivaju AIT (auditory integration training, naziv nije zaštičen), 1993. godine Guy Bérard zaštitio je svoju metodu i naziv ” Bérard AIT”. Terapija se provodi kroz 10 sati slušanja u razdoblju od 10 do 12 dana (obično 2 puta po 30 minuta dnevno). Sluša se odabrana pop, rock ‘n roll, new age, reggae i jazz glazba. U manjoj mjeri se koristi klasična glazba. Glazba sa odabranih CD-a reproducira se preko posebnih uređaja (AudioKinetron ili Earducator). Uređaji vrše filtriranje zvuka tako da se tijekom reprodukcije mijenja frekvencijski spektar. Važno je napomenuti da je u Americi jedino Bérard AIT metoda službeno ”priznata” od strane ASHA-e (The American Speech-Language-Hearing Association), najpoznatije i najjače svjetske strukovne udruge logopeda i audiologa, kao metoda koja se znanstveno i stručno evaluira od strane ASHA-e.
Slušni integracijski trening(SIT, autor Mladen Heđever). SIT koristi pozitivne efekte prethodno navedenih metoda ali nije njihova kopija. Provodi se kroz 20 – 60 sati slušanja, tijekom 1 ili 2 mjeseca (od pon. do petka, 2 ili 3 puta po 30 minuta dnevno). Koristi binauralnu slušnu stimulaciju u kojoj se reproducira klasična glazba koja sadrže veliku količinu visokih frekvencija, zatim pop i ambijentalna glazba, zvukovi iz prirode i sl. (sva glazba je instrumentalna, bez vokala). Svi zvukovi su prilagođeni i akustički modificirani kako bi se postigli potrebni efekti. Specijalnom obradom zvuka proizvedeni su efekti kretanja zvuka u prostoru te efekti amplitudne i frekvencijske modulacije zvuka. Za razliku od Tomatis-ove i Berard-ove metode, gdje se promjene filtriranja vrše prilično ”oštro” i iznenada, kod SIT-a se te promjene događaju postepeno, blago i ugodno (bez naglih intenzitetskih i frekvencijskih stresova). O učincima SIT-a provedeno je do sada više istraživanja koja su potvrdila uspješnosti slušne terapije glazbom. Istraživanja su pokazala statistički značajne pozitivne pomake u različitim sposobnostima:
• poboljšanje rječnika i govora,
• poboljšanje analize i sinteze,
• poboljšanje sposobnosti čitanja,
• poboljšanje fine motorike,
• poboljšanu lateralizaciju,
• poboljšanu pažnju,
• poboljšanu koncentraciju,
• poboljšane opće sposobnosti u svakodnevnom rad u školi,
• poboljšanje glazbenog sluha,
• prihvatljivije emocionalne reakcije.
2. Da li vrijeme trajanja terapije i količina slušanja glazbe utječu na konačni rezultat?
Terapija slušanja glazbe neka je vrsta ”aerobika” za mozak pa će učinak biti bolji (kao i aerobik za tijelo) ako trening traje kontinuirano kroz duži period. Naravno, intenzivniji trening je efikasniji ali ga treba prilagoditi psihofizičkim sposobnostima, uzrastu i poteškoćama koje dijete ima. Stoga bi bilo poželjno terapiju provoditi kontinuirano tijekom razvojnog perioda djeteta (sve do 12 godine) s kraćim pauzama.
3. Da li su metode Tomatis, Bérard,AIT i SIT kompatibilne i mogu li se kombinirati?
Da. Prelazak sa jedne na drugu vrstu ne može štetiti ali naravno da postoji mogućnost da pojedino dijete bolje reagira na određenu metodu. To treba prepustiti roditeljima. Pri tome treba biti objektivan a ne podlegnuti ”modnim trendovima” jer ne mora značiti da je najskuplja i najbolje reklamirana metoda stvarno najbolja za njihovo dijete.
4. Na kojem uzrastu se može započeti SIT?
Nema dobnog ograničenja. Može započeti i u prvoj godini života čim roditelji primijete neka odstupanja ili teškoće u razvoju djeteta. Tomatis i AIT započinju s terapijom nakon treće godine života.
5. Zašto neke metode zahtijevaju audiometrijsko testiranje prije početka terapije a SIT to nema?
Tomatis i AIT predviđaju audiometrijsko testiranje djeteta na početku i na kraju terapije. Oni to objašnjavaju potrebom da se kod djeteta ”snimi” njegovo stanje slušanja/sluha kako bi se utvrdilo na kojim frekvencijama postoji ”hiper” ili ”hipo” osjetljivost (”disbalans”) te da se individualno prema tom nalazu pripremi glazba koja će biti specijalno prilagođena (frekvencijski korigirana) samo za to dijete. Liminarna tonalana audiometrija ispituje prag sluha na slijedećim frekvencijama:125, 250, 500, 750, 1000, 1500, 2000, 3000, 4000 (gornja granica ispitivanja koštane vodljivosti), 6000 i 8000 Hz. Slabija osjetljivost do -20 dB smatra se normalnom te se i razlike od ± 10 dB smatraju normalnim. Svaki će vam audiolog potvrditi da su te razlike zanemarive i kod ponovljenog testiranja (osobito kod mlađe djece od 3 – 5 godina) mogu varirati zbog trenutne koncentriranosti i pažnje djeteta tijekom testiranja. Podaci audiometrije još više mogu varirati kod djece s teškoćama (autizam, MR…). Stoga je ova vrsta audiometrije, koja zahtijeva kooperabilnost djeteta, vrlo nepouzdana u smislu otkrivanja ”hiperosjetljivosti” za pojedine frekvencije. Isto tako su nepouzdani rezultati ponovljenog testiranja nakon 10-15 dana kojima se ”potvrđuje” napredak. Mislim da je pravi razlog ovog testiranja kako bi se spriječilo ilegalno kopiranje, posuđivanje ili preprodavanje slušnog programa (prilagođene filtrirane glazbe). Klijente se uvjeri da njihovo dijete mora proći testiranje kako bi se upravo za njega izradio individualni program slušanja! Osim toga, treba opravdati i prilično visoku cijenu terapije pa treba i ponuditi nešto ”originalno”. Tako se obavlja i testiranje za ”višu razinu” programa (koji treba ponovo naplatiti roditelju).
SIT ne predviđa ovu vrstu testiranja sluha jer je to nepouzdano i nepotrebno za svrhe koje se navode. Jedino, ako roditelj sumnja da dijete ne čuje dobro, trebao bi se obratiti liječniku (audiologu) radi audiološkog pregleda i ispitivanja sluha.
6. Kako procijeniti (evaluirati) pozitivne učinke terapije?
Želimo li stvarno evaluirati uspješnost neke terapije potrebno je imati ”mjerni instrument” kojim možemo ”izmjeriti” napredak (ako postoji) te procijeniti da li je neki rezultat samo puka slučajnost ili se radi o stvarnom poboljšanju. SIT koristi određene upitnike Likert-ovog tipa za roditelje. Upitnici procjenjuju pomake u različitim aspektima (npr. komunikaciji, ponašanju, socijalizaciji, učenju, pažnji, jeziku, govoru, slušanju…). Upitnik nudi određene tvrdnje/pitanja a roditelj na skali od 5 odgovora (jako slabo – slabo – osrednje – dobro – jako dobro) zaokružuje odgovor. Isti upitnik treba ispuniti na početku i na kraju terapije, ali kod završnog testiranja roditelj ne bi trebao imati uvid u odgovore sa početka terapije. Samo tako ćemo dobiti objektivne odgovore jer će inače roditelji (vjerojatno ne namjerno) pokušati drugo testiranje komparirati s prvim testiranjem, bilo da odgovore ”uljepšavaju” ili da time pokažu ”nezadovoljstvo” napretkom terapije. Usporedbom odgovora na početku i kraju terapije može se vidjeti pomak. Ako imamo podatke za veću skupinu djece, npr. više od 10, možemo izračunati i statističke značajnosti u napretku (ako ga ima). Upravo tako za SIT su dobiveni rezultati koji ukazuju da kod djece s pojedinim vrstama teškoće postoje statistički značajni pozitivni pomaci nakon terapije.
7. Može li roditelj sam provoditi SIT sa svojim djetetom?
Može. Slušni integracijski trening (SIT) neinvazivna je terapija i nema negativnih posljedica niti postoji mogućnost pogrešnog vođenja terapije ali pod uvjetom da se roditelj pridržava uputa iz Priručnika.
8. Da li je glazba u MP3 formatu pogodna za terapiju?
MP3 omogućava sažimanje glazbenih (zvučnih) datoteka a konačna kvaliteta audio zapisa ovisi o stupnju sažimanja. Za SIT se koristi sažimanje od 128 Kbit/s u stereo formatu s frekvencijom uzorkovanja od 44.100 Hz. Ovakav MP3 audio zapis smatra se jednako kvalitetnim kao i originalni audio CD. Stoga u potpunosti zadovoljava svrhu za slušanje glazbe u terapijske svrhe. Istu tehnologiju audio kompresije koristi i Tomatis metoda.
9. Da li su za terapiju potrebne specijalne slušalice koje prenose zvuk na uho i putem koštane vodljivosti?
Nisu potrebne iako Tomatis metoda (i još neki) u zadnje vrijeme kao hit navode ”specijalne” slušalice koje zvuk osim preko zračne prezentiraju i preko koštane vodljivosti (dakle, vibracijom na mastoidnu kost). To se obrazlaže raznim ”teorijama” ali u stvarnosti nema veze sa terapijom. Kako kažu, kost provodi zvuk brže od zraka, što je točno, ali kada se izračuna brzina prolaska zvuka kroz zrak ili kroz kost, vremenska razlika između koštane i zračne vodljivosti na udaljenosti od približno 1 cm (kolika je udaljenost od vanjskog uha do pužnice) mjeri se u mikrosekundama (milijunti dio sekunde). Ljudskom uhu i mozgu potrebni su tisuću puta duži zvučni podražaji da bi ih zamijetili (nekoliko milisekundi)! Stoga je teorija kako zvuk kroz kost brže dolazi u mozak neosnovana jer mozak ne može ”zamijetiti” razlike u milijuntim dijelovima sekunde (koji je zvuk došao prije a koji kasnije). Osim toga koštana je vodljivost na frekvencijama iznad 4 kHz nemjerljiva. Drugo obrazloženje ”važnosti” koštane vodljivosti kod percepcije vlastitog govora opisuje akustički fenomen ”filtriranja” zvuka i nema nikakve veze s terapijom. Naime, kada slušamo zvučnu snimku vlastitog govora, obično se iznenadimo jer nam govor izgleda drugačije i neprepoznatljivo. Kada govorimo, dio zvuka se širi iz usta zrakom i dolazi do uha (zračni prijenos zvuka) a dio našega govora prenosi se unutarnjim organima i dijelovima glave (”koštani” prijenos zvuka) te tako direktno dolazi u uho. Međutim, koštana je vodljivost potpuno irelevantna za komunikaciju i kada bi mogli ”isključiti” zračnu vodljivost, ne bismo mogli normalno komunicirati niti ćuti što drugi ljudi govore. Osim toga kod manje djece s teškoćama česta je pojava da dijete jednostavno ne želi imati slušalice na glavi, skida ih i tada također cijela teorija o važnosti slušanja putem koštane vodljivosti nema smisla. Kod opisa slušalice neki centri za terapiju hvale se kako isporučuju slušalice s frekventnim rasponom do 30.000 Hz i onda navode da se u njihovoj terapiji koriste frekvencije do 30.000 Hz. To je totalno bez veze jer nitko ne čuje preko 20.000 Hz a najviši dijelovi glazbenog zvuka rijetko prelaze 15 – 16 kHz! Dakle, radi se o marketinškim reklamama u kojima se mora ponuditi nešto ”originalno” što konkurenti nemaju te tako privući klijente.
10. Što je Tomatis-ov SOLISTEN?
Radi se o standardnom MP4 playeru, uređaju na koji se može pohraniti zvuk, slike ili video te reproducirati. Ove mogućnosti danas imaju različiti minijaturni uređaji koji su dostupni na tržištu (npr. razni walkmani, MP3 playeri, diktafoni, iPod-ovi…).
11. Što je Bérard-ov AudioKinetron i Earducator?
To su uređaji koji vrše filtriranje zvuka tako da se tijekom reprodukcije mijenja frekvencijski spektar. Filtriranje zvuka je opće poznata tehnologija, ima ju svaki kućni uređaj za reprodukciju zvuka kao TV, Hi – Fi linija i sl. AudioKinetron ili Earducator uz odgovarajuće filtre imaju i opciju automatskog mijenjanja filtriranja u određenim vremenskim intervalima tijekom reprodukcije. Isti efekti uz neizmjerno veće mogućnosti mogu se postići s određenim računalnim programima za editiranje zvuka (npr. Cool Edit odnosno Adobe Audition).

Translate »